KO JE JOVO LUKIĆ KOGA SLAVI CELA BOSNA? Čudesna priča o Srbinu heroju sa Mundijala: Partizan ga precrtao, a onda je napravio genijalan potez
Dodajte Kurir u vaš Google izborBosna i Hercegovine došla je do istorijskog boda protiv Kanade u prvom kolu SP (1:1). A, glavne zasluge za to odlaze na račun strelca jedinog gola za komšije - Jove Lukića
Lukić, je rođen 1998. godine u Šapcu, u vreme kada je njegov otac Mitar Lukić završavao bogatu fudbalsku karijeru.
Stariji Lukić ostavio je dubok trag u šabačkom fudbalu nastupajući za Mačvu, dok je zapažene partije pružao i u dresu Jedinstva iz Vladimiraca, zbog čega i danas uživa status jednog od omiljenih igrača tog kraja.
Težak put
Prve fudbalske korake Jovo je napravio u Modriči, gde mu je otac radio kao trener. Kasnije je gradio karijeru kroz nekoliko klubova u Bosni i Hercegovini - nosio je dresove Sloge Doboj, Krupe i Zvijezde Gradačac, pre nego što je stigao u Borac iz Banjaluke. Upravo u redovima Borca afirmisao se kao jedan od najperspektivnijih napadača u regionu.
Posle četiri uspešne sezone u Banjaluci usledio je transfer u Rumuniju, gde je nastupao za Univerzitateu Krajovu, a potom i za Univerzitateu Kluž. U dresu kluba iz Kluža imao je sezonu karijere – na 30 utakmica postigao je čak 18 pogodaka i skrenuo pažnju šire fudbalske javnosti.
Odlične partije donele su mu i poziv u reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Za prvi pogodak u dresu „Zmajeva“ nije morao dugo da čeka, pošto je mrežu rivala zatresao već dvadesetak minuta nakon debija.
Greška Partizana
Malo je poznato da je Lukić pre nekoliko godina bio blizu dolaska u Partizan. Tokom zime 2020. godine njegovo ime našlo se na stolu sportskog sektora crno-belih, koji su tražili rešenja u napadu zbog problema sa povredama pojedinih igrača. U tom periodu Lukić je beležio odlične brojke, sa deset golova i četiri asistencije na 21 utakmici.
Ipak, do transfera nije došlo. U Humskoj su procenili da u timu već imaju napadača sličnog profila, pa je izbor pao na druga rešenja. Interesovanje za Lukića tada su pokazivali i zagrebački Dinamo, kao i belgijski Anderleht, ali je on još neko vreme ostao u Borcu pre nego što je napravio iskorak ka inostranstvu.